Mt 12
1U ono vreme prođe Isus kroz useve u subotu; a učenici njegovi ogladneše, te počeše trgati klasje i jesti. 2A fariseji pak videvši rekoše mu: vidi, tvoji učenici čine što nije dozvoljeno činiti u subotu. 3A on im reče: zar niste čitali šta je učinio David, kada je ogladneo on i njegovo društvo? 4Kako je ušao u dom Božiji i pojeo postavljene hlebove, koje nisu smeli jesti ni on ni njegovi drugovi, već samo sveštenici? 5Ili zar niste čitali u zakonu da sveštenici subotom u hramu oskrnavljuju subotu i nisu krivi? 6A kažem vam da je ovde nešto veće od hrama. 7Kad biste pak znali šta znači: "Milosrđe hoću, a ne žrtve", ne biste osudili nevine. 8Jer je Sin čovečiji gospodar subote. 9I otišavši odande dođe u njihovu sinagogu. 10I gle tu beše čovek sa suvom rukom; i zapitaše ga govoreći: da li je slobodno lečiti subotom? - da bi ga optužili. 11A on im reče: koji je od vas čovek koji neće uhvatiti i izvaditi svoju jedinu ovcu, ako mu ona u subotu padne u jamu? 12Koliko, dakle, čovek više vredi od ovce. Zato je dozvoljeno subotom dobro činiti. 13Tada reče čoveku: pruži svoju ruku. I ispruži je, i posta opet zdrava kao i druga. 14A fariseji iziđoše i odlučiše protiv njega da ga ubiju. 15Ali Isus dozna to, te se ukloni odande. I mnogi pođoše za njim i izleči ih sve, 16i opomenu ih da ga ne razglase; 17da se ispuni što je rekao prorok Isaija: 18"Gle sluga moj koga sam izabrao, ljubimac moj koji je po volji moje duše. Staviću Duh svoj na njega, i on će javiti pravdu narodima. 19Neće se prepirati niti vikati, niti će ko čuti glasa njegova po ulicama. 20Trske stučene neće prelomiti, i stenjka koji tinja neće ugasiti, dok ne dovede pravdu do pobede. 21I narodi će se uzdati u njegovo ime". 22Tada mu doneše besomučnoga koji je bio slep i nem; i izleči ga, tako da je nemi govorio i gledao. 23A sav narod se divio i govorio je: nije li ovo sin Davidov? 24A fariseji čuvši rekoše: ovaj izgoni demone samo pomoću Veelzevula, demonskog vladara. 25A on je znao njihove misli, te im reče: svako carstvo koje se razdelilo protiv samoga sebe, opusteće, i svaki grad ili dom koji se razdelio protiv samoga sebe, neće se održati. 26I ako satana satanu isteruje, razdelio se protivu samoga sebe, kako će se dakle održati njegovo carstvo? 27I ako ja pomoću Veelzevula izgonim demone, čijom pomoću izgone vaši sinovi? Zato će vam oni biti sudije; 28ali ako ja Božijim Duhom izgonim demone, onda je došlo do vas carstvo Božije. 29Ili kako može neko da uđe u kuću jakoga i da pograbi njegovo pokućanstvo, ako prvo ne sveže jakoga, i tada će njegovu kuću opleniti? 30Ko nije sa mnom, protiv mene je, i ko ne sabira sa mnom, rasipa. 31Zato vam kažem, svaki greh i hula oprostiće se ljudima, ali hula na Duha neće se oprostiti. 32I ako ko kaže reč protiv Sina čovečijeg, oprostiće mu se; a onome koji kaže protiv Duha Svetoga, neće se oprostiti ni na ovom svetu ni u budućem. 33Ili učinite dobro drvo i plod njegov dobrim, ili učinite rđavo drvo i plod njegov rđavim; jer se po rodu drvo poznaje. 34Zmijski porode, kako možete dobro da govorite kad ste zli? jer usta govore ono čega je srce puno. 35Dobar čovek od dobroga blaga iznosi dobro, a zao čovek od rđavoga blaga iznosi zlo. 36Ali vam kažem da će za svaku nekorisnu reč, koju izgovore ljudi, odgovarati na dan suda; 37jer ćeš po svojim rečima biti opravdan, i po svojim rečima biti osuđen. 38Tada mu odgovoriše neki od književnika i fariseja: učitelju, želimo da vidimo od tebe znak. 39A on im odgovori i reče: zli i preljubotvorni naraštaj traži znak, i neće mu se dati znak osim znaka proroka Jone. 40Jer kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će biti i Sin čovečiji u srcu zemlje tri dana i tri noći. 41Ninevljani će ustati na sudu sa ovim naraštajem i osudiće ga; jer su se pokajali na Joninu propoved, a vidi ovde je nešto više od Jone. 42Kraljica juga ustaće na sudu sa ovim naraštajem i osudiće ga; jer je ona došla s kraja zemlje da čuje Solomonovu mudrost, a vidi ovde je nešto više od Solomona. 43A kada nečisti duh iziđe iz čoveka, ide kroz bezvodna mesta tražeći pokoja, i ne nalazi. 44Tada kaže: vratiću se u svoju kuću, otkuda sam izišao; i došavši nalazi je praznu, počišćenu i ukrašenu. 45Tada odlazi i uzima sa sobom drugih sedam duhova, gorih od sebe, pa uđu i stanuju onde; i poslednje stanje onoga čoveka biva gore od prvoga; tako će biti i ovome naraštaju. 46Dok je on još govorio narodu, gle, majka i braća njegova stajahu napolju želeći da govore s njim. 47I neko mu reče: gle tvoja majka i tvoja braća stoje napolju i žele da govore s tobom. 48A on odgovori i reče onome što mu kaza: ko je moja majka i ko su moja braća? 49I pruži svoju ruku na svoje učenike pa reče: evo moje majke i moje braće; 50jer ko god čini volju Oca moga koji je na nebesima, taj je brat moj i sestra i majka.