Mt 26
1A kada Isus svrši sve ove govore, reče svojim učenicima: 2znate da je za dva dana Pasha, i Sina čovečijeg će predati da ga raspnu. 3Tada se skupiše prvosveštenici i narodne starešine u dvor prvosveštenika koji se zvao Kajafa, 4pa se dogovoriše da Isusa na prevaru uhvate i ubiju, 5ali govorahu: ne o prazniku, da se narod ne pobuni. 6A kada je Isus bio u Vitaniji u kući Simona Gubavog, 7priđe mu žena sa sudom od alavastra, punim skupocenog mira, i izli ga na glavu njegovu dok je bio za trpezom. 8Kada to videše učenici, negodovahu govoreći: čemu ova šteta? 9Ovo se moglo skupo prodati i dati siromasima. 10Ali Isus razume i reče im: što pričinjavate neprijatnosti ženi? Dobro delo mi učini; 11jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda; 12kada ona, naime, izli ovo miro na moje telo, za moju sahranu to učini. 13Zaista vam kažem, gde god se uspropoveda ovo evanđelje po celom svetu, kazaće se i to šta ona učini, za sećanje na nju. 14Tada jedan od Dvanaestorice, koji se zove Juda Iskariotski, ode prvosveštenicima i reče: 15šta ćete mi dati, pa ću da vam ga izdam? A oni mu odrediše trideset srebrnika. 16I od tada je tražio zgodnu priliku da ga izda. 17A prvoga dana beskvasnih hlebova pristupiše učenici Isusu govoreći: gde hoćeš da ti spremimo da jedeš Pashu? 18On reče: idite u grad do toga i toga i recite mu: Učitelj kaže: moje vreme je blizu; kod tebe ću praznovati Pashu sa svojim učenicima. 19I učiniše učenici kako im Isus naredi, te spremiše Pashu. 20A kada nasta veče, ležaše za trpezom sa Dvanaestoricom. 21I dok su jeli, reče: zaista vam kažem da će me jedan od vas izdati. 22I veoma ožalošćeni počeše govoriti jedan za drugim: da nisam ja, Gospode? 23A on odgovori i reče: koji umoči sa mnom ruku u zdelu, taj će me izdati. 24Sin čovečiji doduše ide - kao što je napisano za njega, ali teško onome čoveku koji posreduje u izdajstvu Sina čovečijeg; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovek. 25A Juda, koji ga izdade, odgovori i reče: da nisam ja, ravi? Reče mu: ti kaza. 26A kada su jeli, uze Isus hleb, blagoslovi, izlomi i dade učenicima i reče: uzmite, jedite; ovo je telo moje. 27Tada uze čašu i zahvali, dade im i reče: pijte iz nje svi; 28jer ovo je moja krv saveza, koja se proliva za mnoge radi oproštaja grehova. 29Ali vam kažem, od sada neću piti od ovoga roda čokotova do onoga dana kada ću ga s vama piti novog u carstvu Oca moga. 30I pošto su otpojali hvalu, iziđoše na Maslinsku goru. 31Tada im reče Isus: svi ćete se vi sablazniti o mene ove noći; jer je napisano: "Udariću pastira, pa će se razbeći ovce od stada". 32A posle svoga uskrsa otići ću pred vama u Galileju. 33Tada Petar odgovori i reče mu: ako se svi sablazne o tebe, ja se nikada neću sablazniti. 34Reče mu Isus: zaista ti kažem da ćeš me se tri puta odreći ove noći pre no što zapeva petao. 35Reče mu Petar: i ako treba da umrem s tobom, neću se tebe odreći. Tako rekoše i svi učenici. 36Tada dođe Isus s njima na mesto koje se zove Getsimanija i reče učenicima: sedite tu dok ja odem onamo i pomolim se. 37I povede Petra i dvojicu Zevedejevih sinova, te poče tužiti i plašiti se. 38Tada im reče: pretužna je moja duša do smrti; ostanite ovde i bdite sa mnom. 39I otide malo dalje i pade na svoje lice moleći se i govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću nego kako ti. 40I dođe učenicima i nađe ih gde spavaju, pa reče Petru: tako ne mogoste ni jedan čas probdeti sa mnom? 41Bdite i molite se da ne dođete u iskušenje; duh je srčan, ali je telo slabo. 42Opet, po drugi put ode i pomoli se govoreći: Oče moj, ako ne može da me mimoiđe ova čaša, da je ne pijem, neka bude tvoja volja. 43I došavši opet ih nađe gde spavaju, jer im oči behu otežale. 44I ostavi ih opet. Otišavši pomoli se po treći put i izgovori ponovo iste reči. 45Tada dođe učenicima i reče: spavate samo i počivate; evo, približio se čas i Sina čovečijeg predaju u ruke grešnika. 46Ustanite, hajdemo; evo, približio se moj izdajnik. 47I dok je on još govorio, gle Juda, jedan od Dvanaestorice, dođe i s njim mnogi ljudi sa mačevima i batinama, poslani od prvosveštenika i narodnih starešina, 48a izdajnik njegov dade im znak govoreći: koga poljubim, taj je; držite ga. 49I odmah prišavši Isusu reče: zdravo, ravi, i poljubi ga. 50A Isus mu reče: prijatelju, zašto si došao? Tada pristupiše, staviše ruke na Isusa i uhvatiše ga. 51I gle, jedan iz Isusovog društva pruži ruku, isuka svoj mač i udari prvosveštenikovog slugu, te mu odseče uho, 52Tada mu reče Isus: vrati svoj mač na njegovo mesto; jer svi koji se maše za mač - od mača će poginuti. 53Ili misliš da ne mogu da zamolim svoga Oca, pa će mi odmah poslati više od dvanaest legija anđela? 54Kako bi se onda ispunila Pisma, da tako treba da bude? 55Onoga časa reče Isus svetini: iziđoste kao na razbojnika sa mačevima i batinama da me uhvatite. Svakodnevno sam sedeo u hramu i učio, i niste me uhvatili. 56Ali sve se ovo dogodilo da se ispune proročka pisma. Tada ga svi učenici ostaviše i pobegoše. 57A oni što uhvatiše Isusa ovdedoše ga prvosvešteniku Kajafi, gde se okupiše književnici i starešine. 58A Petar iđaše za njim izdaleka sve do prvosveštenikova dvora, i ušavši unutra seđaše sa slugama da vidi kraj. 59A prvosveštenici i sav sinedrion tražahu lažno svedočanstvo protiv Isusa, da ga pogube, 60i ne nađoše, iako mnogi lažni svedoci dođoše. Najzad pristupiše dvojica 61i rekoše: ovaj reče: mogu da razrušim hram Božiji i da ga za tri dana sagradim. 62Tada usta prvosveštenik i reče mu: ništa ne odgovaraš, što ovi svedoče protiv tebe? 63A Isus je ćutao. I prvosveštenik mu reče: zaklinjem te Bogom živim da nam kažeš jesi li ti Hristos, Sin Božiji? 64Reče mu Isus: ti kaza; ali vam kažem, od sada ćete videti Sina čovečijeg gde sedi s desne strane sile i dolazi na nebeskim oblacima. 65Tada prvosveštenik razdra svoje haljine govoreći: pohulio je na Boga; šta nam još trebaju svedoci? Eto sad čuste hulu. 66Šta mislite? A oni odgovoriše i rekoše: zaslužio je smrt. 67Tada mu pljunuše u lice i udariše ga po glavi, a drugi po obrazu 68govoreći: proreci nam, Hriste, ko te udari? 69A Petar je sedeo napolju u dvorištu; i priđe mu jedna sluškinja govoreći: i ti si bio sa Isusom Galilejcem. 70Ali on odreče pred svima govoreći: ne znam šta govoriš. 71A kada iziđe u predvorje, vide ga druga i reče onima što behu onde: ovaj beše s Isusom Nazarećaninom. 72I opet odreče uz zakletvu: ne znam toga čoveka. 73Malo posle priđoše oni što su stajali i rekoše Petru: zaista si i ti od njih, jer te i govor tvoj odaje. 74Tada se poče proklinjati i kleti: ne znam toga čoveka. I odmah zapeva petao. 75I seti se Petar Isusove reči što je rekao: pre no što petao zapeva tri puta ćeš me se odreći; i izišavši napolje zaplaka gorko.