Mt 22
1I prozbori opet Isus i reče im u pričama govoreći: 2carstvo nebesko je slično jednom kralju koji priredi svadbu svome sinu. 3I posla svoje sluge da pozovu zvanice na svadbu, i ne hteše da dođu. 4Opet posla druge sluge govoreći: recite zvanicama: evo, spremio sam ručak svoj, junci moji i hranjenici su poklani, i sve je spremno; dođite na svadbu. 5A oni ne mariše i odoše, jedan na svoju njivu, a drugi u svoju trgovinu; 6ostali pak uhvatiše njegove sluge, zlostaviše ih i ubiše. 7A kralj se razgnevi, posla svoju vojsku i pobi one ubice i grad njihov spali. 8Tada reče svojim slugama: svadba je spremna, ali zvanice ne behu dostojne; 9idite dakle na raskršća, i koje god nađete pozovite na svadbu. 10I sluge one iziđoše na puteve i skupiše sve koje nađoše, zle i dobre; i napuni se svadbena dvorana gostiju. 11A kada uđe kralj da vidi goste, ugleda onde čoveka koji nije bio obučen u svadbeno ruho. 12I reče mu: prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha? A on zaneme. 13Tada kralj reče slugama: svežite mu ruke i noge i izbacite ga u krajnju tamu; onde će biti plač i škrgut zuba. 14Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih. 15Tada odoše fariseji i dogovoriše se kako da ga uhvate u reči. 16I poslaše mu svoje učenike sa Irodovcima, koji rekoše: učitelju, znamo da si istinit i u istini učiš putu Božijem, ni na koga se ne obazireš, jer ne gledaš ko je ko. 17Reci nam dakle šta misliš? Da li je dopušteno dati caru porez, ili nije? 18Ali Isus pozna njihovu zloću i reče: što me kušate, licemeri? 19Pokažite mi porezni novac. A oni mu pružiše dinar. 20I reče im: čiji je ovo lik i natpis? 21Rekoše mu: carev. Tada im reče: dajte dakle caru carevo a Bogu Božije. 22I čuvši zadiviše se, te ga ostaviše i odoše. 23Onoga dana pristupiše mu sadukeji, koji govore da nema uskrsa, i upitaše ga: 24učitelju, Mojsije reče: "Ako ko umre bez dece, neka brat njegov uzme njegovu ženu i podigne porod svome bratu". 25A kod nas je bilo sedmoro braće: prvi se oženi i umre, pa kako nije imao poroda, ostavi svoju ženu bratu svome; 26tako i drugi i treći, sve do sedmoga. 27A posle svih umre žena. 28O uskrsu dakle kojega će od sedmorice biti žena? Jer su je svi imali. 29A Isus odgovori i reče im: varate se ne znajući Pisma ni sile Božije. 30Jer se o uskrsu niti žene niti udaju, nego su kao anđeli Božiji na nebu. 31A za uskrs mrtvih niste li čitali šta vam je Bog rekao: 32"Ja sam Bog Avraamov i Bog Isaakov i Bog Jakovljev"? Bog nije Bog mrtvih nego živih. 33I čuvši narod divljaše se njegovoj nauci. 34A kad su fariseji čuli da je ućutkao sadukeje, skupiše se zajedno, 35i upita jedan od njih, zakonik, kušajući ga: 36učitelju, koja je najveća zapovest u zakonu? 37A on mu reče: "Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svom mišlju svojom". 38Ovo je najveća i prva zapovest. 39A druga je kao i ova: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe". 40O ovim dvema zapovestima visi sav zakon i proroci. 41A kada fariseji behu okupljeni, upita ih Isus: 42šta vi mislite o Hristu? čiji je sin? Rekoše mu: Davidov. 43Reče im: kako ga onda David Duhom naziva Gospodom govoreći: 44"Reče Gospod Gospodu mome: sedi meni s desne strane dok položim tvoje neprijatelje pod noge tvoje"? 45Kad dakle David njega naziva Gospodom, kako mu je sin? 46I niko nije mogao da mu odgovori ni reči, niti se ko usudi od onoga dana da ga više pita.